  |
 |
 |
 |
Tvastar Business Journal
|
 |
Investiranje
|
 |
|
 |
FUNDAMENTALISTI I TEHNIČARI
Investitor
koji je početkom 1969. godine investirao 10000 dolara u Standard & Poor- Stock Indeks Fond imao bi
2002. godine portfelj vrijedan 327000 dolara, uz uvjet reinvestiranja svih dividendi. Dva su osnovna pristupa investiranju
u dionice.
Fundamentalisti
Fundamentalni pristup kaže
da svaka investicija, bilo dionica ili nekretnina posjeduje prirodnu ili stvarnu vrijednost utvrđenu kroz sadašnje
stanje i projekciju budućnosti. Kada tržišna vrijednost padne ispod fundamentalne vrijednosti, vrijeme je za
kupovinu, i obrnuto, pa je investiranje na jedan način samo jednoliko i pravocrtno praćenje razlike u stvarnoj i
tržišnoj vrijednosti. Teško je nekome konkretno dati zasluge za otkrivanje ovog pristupa. Često je to
S. Eliot Guild, ali klasične tehnike i nijanse uglavnom je
razradio John B. Williams. U knjizi
The Theory of Investment Value (Teorija investicijske vrijednosti) Williams
je predstavio formulu za određivanje realne vrijednosti dionice. Formulu je temeljio na dividendi. Trenutna vrijednost
se uvelike određivala na novcu koji investitoru dolazi u budućnosti kroz dividende. Tezu je daljnje popularizirao
profesor na Yaleu Irving Fisher, ekonomist i investitor. Kada se
u postotak rasta tvrtke uračuna i povratna dividenda računica bi trebala biti jednostavna, no problem može
nastati kada se ode predaleko u budućnost i opet nerealno podigne fundamentalna vrijednost, neutemeljenim predviđanjima.
Zahvaljujući vrlo utjecajnoj knjizi Benjamin Grahama i Davida Dodda Security Analysis
cijela je jedna generacija analitičara s Wall Streeta djelovala isključivo u skladu s fundamentalnom teorijom. Najpoznatiji
sljedbenik svakako je legendarni Warren Buffett.

Castle-in-the-air teorija Tehničari
U fokusu ovog pristupa je psihološka
vrijednost. Najpoznatiji prorok je John Maynard Keynes, veliki
ekonomist i investitor, objavio je teoriju 1936. godine. Prema njoj, čopor investitor više razmišlja kako će
dionicu procijeniti drugi investitori u naletima tržišnog optimizma i pesimizma, i prema toj psihološkoj procijeni,
nadama i strahovima grade imaginarnu sliku prema kojoj se ponašaju. Kupiti ili prodati dionicu prije nego je počnu
kupovati ili prodavati svi drugi investitori, cilj je ovoga pristupa. Fundamentalni pristup je isto tako nesiguran ili siguran,
a zahtjeva previše vremena i energije, smatrao je Keynes. Svoj portfelj vodio je iz kreveta, ujutro uz pola sata do sat
vremena informiranja, za razliku od ostalih londonskih brokera koji su gubili cijele dane u uredima. Uspješno je povećao
portfelj svoga fakulteta King's College, Cambrigde, za nekoliko puta, a i sebi je priskrbio za ono vrijeme fantastičnu
svotu od nekoliko milijuna funti. U godinama recesije kada je stekao slavu, zahvaljujući ponajviše knjizi The General Theory of Employment, Interes and Money, ionako su mnogi fundamentalni
temelji nestali.
U poglavlju knjige posvećenog ulaganju Keynes tako kaže da nije suludo
platiti 25 dolara za dionicu koju tržište procjenjuje na 30, ako misliš da će sutra biti procijenjena
na 20 dolara. Biranje dionice je usporedio sa natjecanjem u ljepoti, gdje investitori od gomile kandidata nasumice biraju
favorite, bez vremena da ih sve temeljito ispitaju. A pobjednik među investitorima je onaj čiji se izbor poklopio
sa izborom većine. Dakle treba birati dionicu koja bi se mogla najviše svidjeti investitorima, dati im nadu, i zatim
priželjkivati efekt snježne kugle tj. što se više investitora zalijepi na dionicu, to će ona biti
više ljepljiva. Tako si na jedan način, veća investicija lakše pronalazi nove sljedbenike. U toj igri
masovne psihologije gubitnik je onaj tko posljednji u nizu podigne cijenu, očekujući novog naivca špekulanta.
Mnogo je sljedbenika ovog pristupa, pogotovo sa sve većim brojem sudionika
u investicijskoj globalnoj igri, gdje masa on-line sitnih investitora prati trendove, a broj dionica na tržištu
je svakim danom sve veći. Robert Shiller u knjizi Irrational Exuberance argumentira da su tehnološki baloni devedesetih nastali opravo ovim pristupom.
Psiholog Daniel Kahneman dobio je nobelovu nagradu 2002. godine
za razvitak polja bihevijaturističkih financija. Ranije je jedan od proroka
bio suautor knjige Theory of Games and Economic Behavior Oskar Morgenstern, sa značajnim utjecajem na ekonomsku teoriju i planiranje nacionalne
sigurnosti, te strateškog korporativnog planiranja. Maksima teorije glasi Res tantum valet quantum vendi potest (Onoliko
stvar vrijedi koliko ju je netko spreman platiti).
Pohlepa i želja za brzom zaradom uzrok su tržišnih balona. Jedan
od najranijih je napuhan u 16. stoljeću sa tulipanima u nizozemskoj. Kada je novi profesor botanike donio sa sobom iz
Beča u Leyden čudno cvijeće, nabavljeno u Turskoj, mnogi su Nizozemci
poželjeli imati tulipan u svom vrtu. Bili su oduševljeni biljkom, ali ne i visokom cijenom koju je profesor tražio.
Cvijet je uskoro ukraden iz profesorove kuće i rasprostranjen po vrtovima. Uz pomoć jednog bezopasnog biljnog virusa
tulipan je dobio i zanimljive boje po sebi, a to mu je još i povećalo cijenu i potražnju. Uskoro je uslijedila
prava manija, trgovci su predviđali koje će boje biti tražene slijeće sezone, a i svi su se po malo počeli
baviti uzgojem cvijeta kao ekstra zaradom. Da bi ga mogli uzgajati, morali su kupiti veće količine, a cijena je
vrtoglavo rasla. Pojavile su se i opcije na tulipane, i izraslo je tržište poput današnjeg sa dionicama. Sve
do siječnja 1637. godine kada je počela manija prodaje, i cvijet je gotovo izgubio bilo kakvu vrijednost.
|
|
Tražite posao? Pitajte Buffeta
Warren Buffet je u svom pismu dioničarima nedavno rekao da traži nasljednika koji
bi bio dostojan sjesti na njegovu stolicu. U Berkshire Hathawey otvorena su nova radna mjesta! Direktor kompanije,
jedan od živućih investitorskih legendi i do nedavno drugi najbogatiji čovjek na svijetu ima 76 godina, njegov
zamjenik Charles Munger ima 83 a glavni investitor Lou Simpson 70 godina. Na nedavnom sastanku
donijeli smo plan kako bi pomogli Charelesu i Lou. Tražimo mladog muškarca ili ženu sposobnog da vodi veliki
portfelj. Lako je pronaći pametnog investitora sa dobrim rezultatima, ali za dugoročno dobre rezultate potrebno
je mnogo više. – napisao je Buffet. Prema mišljenju stručnjaka najveće izglede imaju menađeri
hedge fondova, a procijenit će ih prema rastu fonda, stilu investiranja i naravno cijeni za koju su spremni raditi.
Buffet investira sa tri osnovna pristupa. Kupuje podcjenjene dionice za sigurnim prihodima. Kupuje kompanije koje nisu
izložene velikim tržišnim promjenama, preuzimanjima, konkurenciji, zahvaljujući veličini i tržišnim
nišama. Kupuje velike udjele da bi imao moć mijenjati kompaniju.
Buffet i Partneri počeli su kupovati dio po dio Bertshire Hathewaya još 1962. godine kada je to bio veliki tekstilni
proizvođač ali na početku pada tekstilne industrije. Buffet je prekinuo sa partnerima i posvetio se samo Berkshiru,
iako su svi govorili da je to pogrešan potez zbog pada industrije tekstila. No zatim je iskoristio tvrtkine zalihe novca
za investiranje i potpuno napustio proizvođačku djelatnost. Kupovao je opet osiguravajuća društva zbor
rezervi novca koje moraju imati radi stalnih isplata, i koje je dalje investirao. Kupovao je kompanije bez ozbiljne konkurencije
i sa velikim prihodima, a klasičan primjer je Coca Cola. Nastavio je kupovati druge kompanije specijalizirane u svojim
tržišnim nišama i sa nekim drugim karakteristikama koje ih čine sigurne od konkurencije, radije nego dionice
i udjele u njima.
Danas u njegovom portfelju Coca Cola čini 18,2 posto, American Express 17,4 posto, Wells Fargo 13,7 posto, Proctor
Gamble 12,1 posto, Moody's 6,2 posto, Wesco Financial 4,9 posto, Anheuser Bush 3,3 posto, Johnson & Johnson 3 posto, ConocoPhillips
2,4 posto, Washington Post 2,4 posto, Wal Mart 1,7 posto...
|
|
|